I baš tamo gde je Dunav najširi, daleke 1927. godine rodila se naša nana. Odgajana da čuva i neguje tradiciju svog ognjišta, često je nama, svojim unucima i svoj deci iz komšiluka, u hladnim zimskim večerima besedila o kamenitim zidinama Golubačke tvrđave. Uz pucketanje vatre i sa vrućom kriškom hleba u rukama, slušali bi o strašnom osmanskom zapovedniku koji se zaljubio u prelepu meštanku Golubanu. Pošto je odbila pokornost da uđe u njegov harem, Golubana je bila kažnjena tako što je okovana za stenu tvrđave kako bi se pokajala. Tvrđava je dobila ime Golubac, a stena, koja i danas prkosi udarima moćnog Dunava nazvana je “Baba-kaj” ( tur. pokaj se).